subota, 17. studenoga 2012.

moja domovina

drago mi je da živim u 21.stoljeću u kojem postoji ovo blaženstvo internet koje mi omogućuje da kažem što mislim bez da me čudno gledaju.


jer stvarno, ne razumijem, zašto nekome smetaju homoseksualne osobe? zašto? govorimo o seksu i ničemu više. i ne podnosim one moraliste koji pokušavaju ovo svesti na neki drugi nivo. ne. ovdje se radi samo o seksu. i stvarno mi nije jasno zašto bi nekome smetalo što onaj drugi radi u svoja 4 zida? i zašto bi to uopće bio nečiji problem, nešto za što on misli da ima pravo komentirati i uključivati se u to. jer, ajmo realno, ovdje se ne radi o ljudima koji smatraju da je to bolesno, protuprirodno ili nešto treće. ovdje se radi o ljudima kojima ili fali seksa ili rade još "jače" stvari u svoja 4 zida.

a meni stvarno nije problem ako se netko voli ševiti u guzicu. i ne podnosim one strašne muškarčine koji su protiv pedera, a sve bi na svijetu dali da im se neka ženska naprči. i stvarno mi nije jasno zašto se toliko panike diže oko toga.

isto tako, ne razumije ljude koji ne žele omogućiti homoseksualnim osobama da posvoje djecu. stvarno, bolje je da ta djeca odrastaju u domovima u kojima su dvoje odgajatelja na brdo djece, nego da jedno dijete odgajaju dvije osobe koje cijeli život žele djecu i koji će ih voljeti i pružiti im super život??

ali da, to sve nije bitno. to nije bitno u našoj domovini. ovdje je bitno da si velika hrvatina, ne hrvat. slično ko seljačina, ne seljak. bitno je nedjeljom i blagdanima ići na misu, a preko tjedna kunuti boga. bitno je pjevati moju domovinu kad oslobode generale, a sljedeći dan željeti otići iz hrvatske i ne vratiti se. bitno je biti na stadionu i skandirati, bitno je hodočastiti u vukovar i međugorje. sve je to bitno.